Liturgijski susreti u Tyniecu

Benediktinska opatija u Tyniecu i Dominikanski liturgijski centar organizirali su susrete zajednica koje rade za liturgiju u Poljskoj s biskupima koji su predstavljali Komisiju za bogoštovlje i sakramentalnu stegu Poljske biskupske konferencije.

Zamisao susreta

U Poljskoj se još možemo radovati što velik broj ljudi živi svoju povezanost s Crkvom kroz liturgiju, a osobito kroz nedjeljnu misu. I bez pozivanja na sociološka istraživanja možemo s pravom pretpostaviti da je za većinu katolika u našoj zemlji to često jedini način življenja povezanosti s Crkvom. Nažalost, možemo pretpostaviti i to da se kod mnogih ona velikim dijelom temelji na obvezi koju ne razumiju posve. Malo je zajednica u kojima se sudjelovanje u misi doživljava kao povlastica i milost. Često čujemo pritužbu da je liturgija dosadna ili nejasna. Mnogima je teško uključiti se u liturgijsko zbivanje. Na misu dolaze jednostavno i pobožno, da se pomole ili poslušaju homiliju. Nisu svjesni bogatstva sadržaja i značenja koje liturgija nudi. Lako podliježu rastresenosti i obeshrabrenju. U takvoj je situaciji teško pretpostaviti da je za vjernike u cjelini liturgija doista vrelo snage i vrhunac djelovanja Crkve.

U međuvremenu iskustvo nekih redovničkih zajednica, ponajprije monaških (i krugova povezanih s njima), pokazuje da liturgija slavljena ispravno, dostojanstveno i sa zauzetošću nije samo snažno svjedočanstvo vjere i prisutnosti Crkve u današnjem svijetu nego i moćno oruđe evangelizacije. To je iskustvo prisutno u sekulariziranoj Europi i s obzirom na sadašnje stanje vjerskog života u Poljskoj svakako bi iz njega trebalo crpsti.

I to se donekle događa. Ohrabruje što sve više župa, pastoralnih središta i obnoviteljskih skupina nastoji istaknuti ulogu i važnost liturgije. Posljednjih je godina nastalo barem desetak središta koja posebnu pozornost posvećuju slavljenju liturgije i duhovnosti utemeljenoj na njezinu bogatstvu. Uglavnom je riječ o inicijativama odozdo, koje pokreću laici koji razumiju liturgiju i žele je promicati.

U praksi se, međutim, suočavaju s problemima:

  1. Prvi je teškoća u razvijanju njihova rada, jer ga ljudi izvan tih krugova smatraju „nečim za stručnjake”, a ne za katolike općenito.
  2. Drugi je čest nedostatak razumijevanja, pa čak i nesklonost pastira (osobito župnika), koji radije spuštaju razinu prema očekivanjima većine.
  3. Treći je jaz između djelovanja Biskupske konferencije i pastira. To zahtijeva određeno objašnjenje: iako smo svjesni koliko dobrih inicijativa pokreće Biskupska komisija za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, znamo i koliko se malo njih nastavlja u radu pastira. I obrnuto – koliko malo zanimanja crkvene vlasti ponekad pokazuju za inicijative odozdo. Često je za to kriva i strana organizatora duhovnih obnova, radionica i liturgijskih središta. Postoje i pohvalne iznimke od toga pravila. Ipak se čini da treba još mnogo učiniti kako bi se suradnja ojačala.

S obzirom na navedeno, može se predložiti sljedeći zaključak: Crkvi u Poljskoj potreban je liturgijski pastoral koji se može razvijati samo suradnjom obiju komisija s pastoralnim krugovima koji već na različite načine nastoje oživjeti liturgijsku duhovnost. Zato se izgled zajedničkog susreta komisija Biskupske konferencije i Konferencije viših poglavara muških redova u Poljskoj koje se bave liturgijom s ljudima uključenima u liturgijski pastoral čini izvanrednom prilikom da se otvori nova etapa rada na području koje je svima nama blisko. Ujedno bi to mogla biti vrlo važna stranica nove evangelizacije, koju treba ispisati upravo sada, na pragu Biskupske sinode posvećene toj temi, planirane za jesen.

Susret (nastavak i razvoj prvog susreta liturgijskih zajednica u Poljskoj, održanog u Tyniecu 11. prosinca 2010.) mogao bi uključivati:

  • predstavljanje različitih djelatnosti, potaknutih kako inicijativama odozdo tako i objema komisijama;
  • raspravu o najhitnijim pitanjima liturgijskog pastorala;
  • dogovor o zajedničkom planu djelovanja kojim bi pastoralne zajednice mogle prihvatiti izazove koje postavlja Biskupska konferencija.

Ljudima uključenima u liturgijski pastoral iznimno je važno osjećati da njihov rad ispunjava volju biskupa i da ga kao takav oni podupiru. Čini mi se vrlo važnim da za svoje pastire više ne budemo anonimni i da njihov blagoslov bude stvaran, a ne pretpostavljen. Siguran sam da će potencijal i zauzetost laika i klerika koji se uključuju u djelo obnove liturgijske duhovnosti biti velika pomoć komisijama, samo ako pronađemo način kako ih iskoristiti.

Susret o kojem pišem bio bi osobito koristan kad bi u njemu sudjelovali ljudi uključeni u središnje liturgijske dijakonije Pokreta Svjetlo-Život, središta liturgijskog pastorala poput Dominikanskog liturgijskog centra, liturgijska središta u Szczecinu i Chorzówu, Središte liturgijske formacije sestara svete Hedvige Kraljice i dr., ljudi uključeni u obnovu gregorijanskog i tradicijskog pjevanja (Kantorska škola u Elblągu, Vroclavski liturgijski vokalni studio, gregorijanske schole), kao i ljudi uključeni u pastoral organiziran oko izvanrednog oblika rimskog obreda.

Bilo bi dobro da odabrane osobe na susretu predstave „kartu” inicijativa odozdo u liturgijskom pastoralu, njihove uspjehe i probleme s kojima se suočavaju. Predstavnici najdinamičnijih središta zatim bi otvorili raspravu. Kako mjeriti dinamičnost tih središta, posebno je pitanje – prijedlozi su dobrodošli. Teme tih izlaganja mogli bi biti najveći izazovi s kojima se danas suočava liturgija u Poljskoj s obzirom na kulturne promjene u našoj zemlji te prijedlozi kako im odgovoriti.

Bilo bi vrlo poželjno da članovi obiju komisija odgovore na ta izlaganja i upozore na one djelatnosti Biskupske konferencije i redova u koje bi se mogli uključiti ljudi angažirani u liturgijskom pastoralu u širem smislu.

Fotografije s prvog susreta: Dominikanski liturgijski centar.
Fotografije na vrhu stranice i u popisu projekata potječu s internetske stranice opatije Tyniec.

  • Susret 1

    U subotu 11. prosinca 2010. u benediktinskoj opatiji u Tyniecu održan je susret liturgijskih zajednica, na poticaj opata Bernarda Sawickog OSB i o. Tomasza Grabowskog OP, predsjednika Dominikanskog liturgijskog centra.

    Sudionici su se okupili kako bi razgovarali o krizi liturgije u Poljskoj i dogovorili zajedničke inicijative koje bi je mogle popraviti.

    Među pedesetak sudionika bili su teolozi, liturgičari, glazbenici, voditelji skupina i organizatori glazbenih i liturgijskih radionica, povezani među ostalim s Liturgijskim središtem Pokreta Svjetlo-Život u Chorzówu, Dominikanskim liturgijskim centrom, časopisom „Christianitas”, duhovnim vježbama „Mysterium Fascinans” i Vroclavskim liturgijskim vokalnim studijem. Poseban gost susreta bio je predsjednik Komisije Poljske biskupske konferencije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, biskup Stefan Cichy.

    Kako je o. Sawicki napomenuo u svom pozivu, „među onima koji idu u crkvu vidimo sve veću čežnju za dostojnom liturgijom”. Sudionici nisu skrivali da situacija u mnogim crkvama može razočarati.

    Upozorili su na nemar i nedostatak liturgijske svijesti i kulture, koji vode u rutinu i žurbu, pa čak i u zlouporabe svećenika. Katkad ne pomažu ni intervencije kod župnika. „Svećenici podcjenjuju svoje potencijalne slušatelje i ‚spuštaju razinu’”, objašnjava Tomasz Dekert, voditelj uredništva Liturgia.pl. „U homiliji se neće pozvati na teologiju, pretpostavljajući da ljudi neće razumjeti. Neće upotrijebiti Prvu euharistijsku molitvu jer je preduga i vjernicima bi moglo biti dosadno. Neće uvesti ordinarij na latinskom jer misle da ljudi to neće svladati.”

    Isto spuštanje razine često vidimo i u crkvenoj glazbi. „Sanjam da će jednoga dana ljudi odgovorni za glazbu u svojim zajednicama imati osnovno znanje o glazbi i liturgiji, jer su – uz zauzetost i strast – to nužna oruđa za lijepo i svjesno sudjelovanje u liturgiji”, kaže Katarzyna Młynarska, na čiji je poticaj 2009. osnovan Vroclavski liturgijski vokalni studio. „Inicijativa nije namijenjena samo onima koji pjevaju u sastavima ili scholama, nego svakome tko želi vježbati svoj glas”, dodaje.

    Problem estetike u crkvi ne tiče se samo glazbe nego i uređenja crkve. „Što ljudi nalaze na mjestu gdje bi trebali osjetiti sveto?”, pita o. Hieronim Kreis OSB, autor knjige Podręcznik ikebany liturgicznej. Kwiaty w kościele. „Nametljivu, napuhanu, dosadnu propagandu – jer to nema nikakve veze s evangelizacijom; to može ljude samo odbiti.” Uvjerava da čak i dobro odabrano i dobro aranžirano cvijeće može služiti navještaju Riječi.

     Mnogo je kritika bilo upućeno hijerarhijskoj Crkvi. Upitan osjeća li se prozvanim, biskup Stefan Cichy odgovorio je da je svjestan kako se neka pitanja postavljaju zbog njegove prisutnosti i da je to dobro. Obećao je i da će na kraju pokušati razjasniti te stvari. Unatoč toj najavi, biskup je u svom sažetku upozorio na neke crkvene inicijative na području liturgije, koje ipak teku usporedno s inicijativama laika. O nedostatku stvarne suradnje na tom području nije se izjasnio.

    Ipak, nije sve ostalo na kritici. Sudionici su razmatrali moguće načine rješavanja problema koji se tiču dostojnog okvira i slavljenja liturgije u skladu s njezinim značenjem. Pojavilo se pitanje formacije – ne samo svećenika koji slave misu i ministranata, čitača, psalmista, kantora, schola i orguljaša koji na njoj služe, nego i onih koji u njoj sudjeluju. Paweł Milcarek iz „Christianitas” upozorio je da je se ne smije svesti samo na teoriju: „To je naš pozitivistički obrazac: i dalje vjerujemo da što je više obrazovanja, to će ljudi više razumjeti i svi će se problemi riješiti. Problem liturgije pokušavamo riješiti tako da mnogo o njoj govorimo i mnogo radimo izvan nje.”

     Alternativom se čini formacija kroz slavlje, čiju je važnost naglasio bogoslov Krzysztof Porosło, jedan od organizatora duhovnih vježbi „Mysterium Fascinans”, čije će se četvrto izdanje održati od 12. do 14. kolovoza 2011. „Volim metaforu liturgije koju je predložio Romano Guardini: da je liturgija ‚igra’ – moglo bi se reći i ‚partija’ – ne u smislu nečega površnog i nevažnog, nego u smislu da je čovjek tijekom ‚igre’ posve slobodan; on je ono što jest – ‚igra’ je oblik njegova postojanja. Riječ je o tome da u liturgiji budemo posve autentični, da pred Bogom stojimo u istini o sebi i da rastemo prema onome što trebamo biti. Kad počnemo slaviti, potreban nam je i određeni okvir, određena pravila prema kojima naša ‚igra’ postaje punija. To izražava i metafora plesa: čovjek koji pleše također je slobodan, autentičan prema partneru i uživa u plesu. Ali da bi se to dogodilo, najprije treba naučiti korake.” Po njegovu mišljenju to ne znači potpuno se odreći teorije u korist prakse. „Zdrava kateheza, koja uvodi ili tumači, nužna je i utječe na to kako doživljavamo liturgiju. Koje omjere zadržati? To je najteže pitanje i stalno ga učimo dok organiziramo duhovne vježbe. Krećemo se više prema uvodnim katehezama nego prema akademskim, vrlo preciznim predavanjima, a nadasve ističemo prvenstvo samog slavlja. Ne toliko govoriti o liturgiji koliko je slaviti”, naglašava bogoslov Krzysztof Porosło.

     Posebno je pitanje kako izgleda formacija kroz slavlje u slučaju djece. Prema Tomaszu Dekertu, posebne mise za najmlađe, umjesto da ih odgajaju za odraslost, odrasli prilagođavaju njihovim navodnim potrebama. Paweł Milcarek priznaje da te mise imaju mnogo pozitivnih strana, ali naglašava da ne ispunjavaju svoju ključnu ulogu: ne uvode djecu u samu liturgiju. Dodaje da misa slavljena za djecu treba biti štedljiva u dodacima, ali cjelovita.

    Teško se bilo oteti dojmu da broj i složenost problema nadmašuju ideje za njihovo rješavanje. Teško je očekivati da ta šačica ljudi u kratkom vremenu išta promijeni u velikim razmjerima. Ipak, vrijedi se podsjetiti da je to bio prvi susret te vrste i da je pokazao kako u raznim dijelovima Poljske ima ljudi kojima je stalo do poboljšanja stanja i koji u tom smjeru čine male korake – što daje nadu da će biti bolje.

  • Susret 2

    U utorak 28. veljače 2012. u benediktinskoj opatiji u Tyniecu održan je susret liturgijskih zajednica iz cijele Poljske. Među pozvanim gostima bili su biskupi Komisije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu Poljske biskupske konferencije: njezin predsjednik, biskup Adam Bałabuch, i biskup Stefan Cichy.

    Ovogodišnji susret trebao je sažeti vrijeme između dvaju susreta i predstaviti novom predsjedniku komisije te njezinim članovima i konzultorima aktualne probleme kako ih dijagnosticiraju odgovorni za promicanje liturgije u različitim krugovima Crkve u Poljskoj – osim biskupa bili su prisutni i o. Mateusz Matuszewski i o. Dominik Ostrowski. Kao domaćin, susretu je predsjedao tyniečki opat o. Bernard Sawicki OSB.

    Uvodnu riječ održao je o. Tomasz Grabowski OP, predsjednik Dominikanskog liturgijskog centra, koji liturgijske susrete organizira zajedno s opatijom. Njegov je govor pokušao nacrtati kartu liturgijskih inicijativa, s posebnom pozornošću na djelatnosti manjih zajednica, na nacionalnoj razini često zanemarenih, a ipak vrijednih i potencijalno vrlo važnih za liturgijsku formaciju.

    U svojim su izlaganjima pozvani gosti podijelili zapažanja o liturgijskom životu: o formaciji, praksi slavljenja i problemima koji je, po njihovu mišljenju, prate. Prvi je govorio Krzysztof Porosło, bogoslov Višeg svećeničkog sjemeništa u Krakovu i organizator liturgijskih duhovnih vježbi „Mysterium fascinans”, koji se pozabavio temom „teškoće u razvijanju njihova rada, jer ga ljudi izvan tih krugova smatraju nečim za stručnjake, a ne za katolike općenito”. Tekst svoga izlaganja, nadahnutog pobudnicom Benedikta XVI. „Sacramentum Caritatis”, objavio je i na svom blogu.

    Pitanje „čestog nedostatka razumijevanja, pa čak i nesklonosti pastira (osobito župnika), koji radije spuštaju razinu prema očekivanjima većine” otvorio je Marcin Bornus-Szczyciński, suosnivač festivala „Pieśń Naszych Korzeni” (Pjesma naših korijena) i kantor u Hramu Božje providnosti u Varšavi. Paweł Milcarek iz časopisa „Christianitas” govorio je pak o mogućem supostojanju dvaju oblika rimskog obreda u župi.

    Nakon monaškoga Srednjeg časa, slavljenog s monasima u crkvi sv. Petra i Pavla, i ručka, kratak pregled rada Liturgijske komisije Konferencije viših poglavara muških redova u Poljskoj i Komisije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu Poljske biskupske konferencije iznijeli su njihovi predsjednici: o. Bernard Sawicki i biskup Adam Bałabuch, zajedno s biskupom Stefanom Cichym. Biskupi su odgovorili i na prethodna izlaganja te na pitanja sudionika postavljena u kratkoj raspravi nakon ručka.

Radionice izvanredne glazbe

Gosti opatije Tyniec bili smo i tijekom Radionica izvanredne glazbe 2015., kad smo slavili misu koju su pjevali sudionici radionica.

Ad Fontes Tiniecenses

Pokrovitelji smo znanstvenih skupova u opatiji Tyniec

U listopadu 2020. u opatiji Tyniec počinje ciklus znanstvenih skupova koji će se odsad održavati svake dvije godine.

Skup organiziraju Zaklada Chronić Dobro pri opatiji Tyniec, Tyniečki centar gregorijanskog pjevanja, Papinsko sveučilište Ivana Pavla II. u Krakovu i Poslijediplomski studij liturgijske monodije. Pokrovitelji su AISCGre – Međunarodno društvo za proučavanje gregorijanskog pjevanja (poljska sekcija), PIL – Pontificio Istituto Liturgico Sant’Anselmo i Dominikanski liturgijski centar.

Cilj je skupova predstaviti rezultate istraživanja srednjovjekovnih liturgijskih i glazbenih izvora opatije Tyniec i njihova doprinosa kulturi Poljske te Srednje i Istočne Europe.